Rukometni kamp

Na kojem kampu radim kao trenerica? 

Od prošle godine intezivno radim na svakom rukometnom kampu kod Ilje Duketisa. Iljo Duketis je jedna izuzetno poštovana ličnost u Njemačkoj i u svome rodnom Rovinju, poznat je i široj hrvatskoj rukometnoj javnosti što dokazuje izuzetno lijep odnos sa Hrvojem Horvatom, legendom hrvatskog rukometa. Njegova poznanstava široka su i po drugim državama (Srbija, Crna Gora, BiH, Makedonija). Njegovi kampovi su jako posjećeni i djeca obožavaju biti tu.  Iljo je nedavno proslavio 70-i rođendan a još se ponaša kao mladić koji skače i pokuša na sve načine naučiti djecu igrati rukomet. 

Prilika za rad

Jako sam sretna i ponosna što već drugu godinu za redom radim sa djecom. Priliku koju sam dobila da skupljam iskustvo radom na jednom ovakvom kampu jako cijenim. Vrijedi spomenuti da sam prvi put dobila priliku raditi kod Balića i Metličića na rukometnom kampu na Hvaru, jako lijepo iskustvo koje ću pamtiti. Od tada sam se preselila u Njemačku i radim kod Duketisa.

Uz Ilju učim pristup djeci i odnosu sa njima. S obzirom da na kampu bude djece različitih dobnih uzrasta, potreban je i drugačiji pristup. Sve zavisi od pojedinaca. Nekima od njih je ovo prvi put da su tu, teško im je bez roditelja, dok drugi uživaju, rade, zabavljaju se. 

Rad sa djecom je jako lijep, ali je potrebno puno strpljenja. Često testiram sebe u nekim situacijama i reakcija koje sprovodim. Pokušavam na najljepši mogući način svima objasniti vježbe, odgovoriti na pitanja, biti ljubazna prema svima jer na kraju djeca sve prenose roditeljima. Bitno je ostaviti lijep dojam. A to nije teško ako radiš ono što voliš, jer onda radiš sa guštom. 

Ipak na kraju, kamp je završio lijepo i svi su bili zadovoljni. Ja sam sretna da sam opet bila dio toga. 

Vidimo se na idućem kampu. 

Hvala vam na čitanju. 

Ti si ono što radiš. Ako radite dosadan, glup, monoton posao, velike su šanse da ćete završiti dosadno, glupo i monotono.  Bob Black