Težak početak u Njemačkoj
Kako je tekao moj početak u Njemačkoj i gdje sam sada?
U Srpnju 2019 bio je moj prvi dolazak u Njemačku na flughafen u Frankfurtu. Razlog dolaska je rukomet i bolje mogućnosti za napredak.
Prvi klub TSG Ober Escbach i život u predivnom gradiću Bad Homburgu trajao je svega pet mjeseci. Uvijeti nisu bili idealni. Kuću sam dijelila sa još dvije cimerice iz Mađarske odnosno Gruzije. Posao nisam imala (loša financijska situacija) i nekorektni odnosi glavnog menadžera kluba. Ali život u Bad Homburgu mi je donijeo divne ljude koje koje sam upoznala i s kojima dan danas imam kontakt.
Godinu dana kasnije negdje u Rujnu 2020 ponovno sam se vratila u Njemačku, okolina Frankfurta točnije Rodgau. Na poziv bivšeg trenera iz Ober Escbacha koji je tada preuzeo ekipu HSG Nieder Roden. Situacija je bila iznimno teška jer klub nije bio financijski dobrostojeći. Pronašla sam posao i radila 6 sati dnevno i svaki dan trenirala. Pošto je ta godina obilježila početak pandemije Corona virusa situacija se zakomplicirala i liga nam se obustavila. Iako je bilo dosta govora da će se nastaviti, nažalost ostalo je samo na riječima. Taj period je bio dosta težak za mene. Nisam mogla raditi ono šta najviše volim, igrati rukomet, bila sam daleko od obitelji. Živjela sam sa cimericom iz Njemačke koja je vodila svoj život. Za taj Božić nisam mogla ići kući provela sam ga sa prijateljima iz Bad Homburga. Sve mi se svelo samo na posao. Ipak sam pokušavala s obzirom na vrijeme i zimu taj period trčati, išla sam u šumu i radila razne treninge na otvorenom. Odlazila sam kod prijatelja u Frankfurt, Bad Homburg i Offenbach. Krajem Veljače 2021 odlučila sam dati otkaz. U firmi sam bila zadovoljna jer su šefovi bili jako dobri i korektni prema meni. Ali dobila sam mogućnost odlaska u drugi klub da napokon zaigram rukomet. Tada je dogovorena suradnja sa mojim sadašnjim klubom SG Kirchhof. A ja sam se odlučila vratiti kući na jedan period.
Krajem Lipnja 2021 počinje moja nova avantura u novom gradu Melsungenu. Mali gradić 30 km od Kassela, 176 km od Frankfurta. Rekli bi točno u centru Njemačke. Napokon igram rukomet i uživam u svakodnevnim treninzima. Radim jedan posao 4 sata dnevno. Upisala sam fakultet Nutricionizam i zdravlje te dani su mi maksimalno ispunjeni obavezama. Stekla sam nove prijatelje i provodimo zajedno slobodno vrijeme. Ne želim reći da mi je idealno uvijek je teško kada si daleko od obitelji i kada se susrećeš sa raznim problemima, preprekama ali kada se osvrnem na zadnje dvije godine mogu reći da sam ponosna na sebe i da sam napredovala, što je najvažnije nisam odustala. Treći pokušaj sreće u ovoj "obećanoj zemlji" dobiva neki smisao.
Često se pitam, zašto sam to uradila? Zašto sam otišla? Da li se vrijedi mučiti i živjeti daleko od doma u tuđoj zemlji sa tuđim ljudima? Često razmišljam o mnogim stvarima šta, kako dalje? Ali zaključila sam jedno; da je ovo jedna velika avantura koju treba proživjeti, koju treba iskusiti. Jedna velika životna lekcija. Naučiš kako je živjeti sam, kako se boriti i preživljavati u raznim uvjetima. Shvatiš šta je to smisao života, da nije to cijeli život biti u roditeljskoj kući, živjeti na njihov račun iako je najljepše ali trebaš se pobrinuti za sebe i uzeti svoj život u svije ruke. Naučiš cijeniti taj novac za koji sa radila. Stekneš neke nove ljude, nove prijatelje, upoznaš nove gradove, kulture, probaš raznu hranu. Shvatiš da je život težak ali lijep i da treba uživati svaki dan kao da je posljednji.
Hvala vam na čitanju moga prvog bloga.
Nikad ne odustaj. Ne postoji kraj, samo novi početak.
