13 godina rukometa

Šta je za mene rukomet?

Jedan poseban datum koji će uvijek imati svoju vrijednost u mome životu. 18.11 prije točno 13 godina, te 2009g otišla sam na svoj prvi rukometni trening. Ovako zvuči totalno bezvrijedno da se to spominje ali za mene nešto posebno. Tih 13 godina za mene predstavlja:  

• drugačijeg života od svojih vršnjaka, 
• patnje i veselja,
• uspjeha i neuspjeha,
• suza i sreće,
• putovanja,
• poznanstava,
• razdvajanja od obitelji, 
• osamostaljenje.

I još mnogo toga...

Jednostavno rečeno rukomet je moj život. Put koji sam prošla i koji prolazim je trnovit, težak, stalno se negdje saplićem, ustajem, uspijem pa opet padnem. Ovaj sport je preslika života. Ali jedno je istina da osmijeh uvijek treba biti na licu. Jer nakon svake kiše dolazi sunce tako i nakon tuge dolazi veselje. 

Kako sam se odlučila na rukomet?

Od malih nogu pokazala sam zanimanje za sportom. Uvijek sam bila živahno dijete koje je veselo trčalo za loptom. Bila sam pravi mali tatin sin. Barbike i druge igračke me nisu zanimale.  Sva ta sportska gen dolazi upravo od moga tate. On me je prvi put počeo voditi na igrališta. Prvi put na stadion našeg Zrinjskog kojeg redovno pratimo. Usadio mi je ljubav u sport i tako spletom okolnosti saznamo za jedan klub i krenem na rukomet. Upravo toga 18.11 negdje u večernjim satima u dvorani Građevinske škole u Mostaru zapustili smo se na moj prvi rukometni trening. Bila sam oduševljena, bilo je puno djece, puno zabave i odlučila sam se ostati tu. Odmah sam znala da je to ono pravo za mene. Sport u kojem se boriš za svaku loptu, trčiš, skačeš, bacaš se, sve ono što ja volim da radim.

HRK Kosača?

HRK Kosača je ime moga prvog kluba. Mjesto gdje sam napravila svoje prve rukometne korake uz dvije trenerice Ivanu i Radmilu. Tu sam provela nekih 2 ipo godine te se odlučila preći u drugi klub u Mostaru. Sa HRK Kosačom sam puno proputovala i osvojila veliki broj turnira. Ja odlazim u gradskog rivala HRK Katarinu. Ubrzo nakon toga HRK Kosača je prestala sa radom i veliki broj cura otišao je u HŽRK Zrinjski

HRK Katarina?

HRK Katarina je poznati klub u Mostaru, klub sa jakom prošlošću. Prvi trener bio mi je Tiho inače mamin rođak. Igrala sam za mlađe dobne skupine da bih 2014 god.  prešla u prvi tim i dobila šansu kod trenera Milenka Avdalovića za svoje prve seniorske minute sa svojih 15 god. 

HŽRK Zrinjski?

Negdje 2015 god. prešla sam u HŽRK Zrinjski najjače ime u gradu Mostaru. Klub sa velikom tradicijom gdje se takmiči u svim sportovima. Kao što sam već navela gore u tekstu od malena idem na stadion i pratim nogometni klub Zrinjski, tako sam zajedno sa tatom redovno pratila svaku utakmnicu i HKK Zrinjskog (košarkaškog kluba), te dva rukometna muški i ženski. Nije postojao vikend bez sporta. Čast je bila nastupati za seniorski tim HŽRK Zrinjskog gdje sam bila najmlađa kao i u timu HRK Katarine i pomno sam čekala svoju šansu. Nakon jedne sezone klub je imao neke probleme te mnoge starije igračice su otišle a klubu su se priključile mnoge mlade cure. Te od 2016 godine moja karijera je krenula uzlaznom putanjom, igrala sa do tada najbolji rukomet. Naravno u klubu je bilo nekih starijih cura koje su nam bile vjetar u leđa. 

To je bila sezona koju ću zauvijek pamtiti. Nažalost zbog raznih problema u klubu i financijske krize te bez potpore grada ispale smo iz lige. Ja odlazim u RK Neretvu iz Jablanice. 

RK Neretva Jablanica?

Moj prvi klub izvan Mostara ali ne tako daleko bio je RK Neretva iz Jablanice. Klub koje je te sezone ušao u Premijer ligu. Pod vodstvom trenerice Sabine, sezonu smo dobro otvorili. Kako to biva u BiH rukometu čim nema para svi odlaze tako da su nakon polusezone počeli problemi.  Nije bilo jednostavno ići na treninge i svaki dan putovati skoro 50 km u jednom pravcu i nazad još uz sve to bila sam učenica III razreda srednje medicinske škole sestara Milosrdnica u Mostaru, ali tolika ljubav prema treningu i tom sportu da nije bilo prepreke za mene. Vozarila sam sa jednom suigračicom a kasnije i busom. Bio je to stresan period za moje roditelje, jer ta cesta jedna je od najopasnijih u BiH. Odradila sam jednu sezonu i krenula putem Gruda. 

HRK Grude?

Nakon sezone u RK Neretvi gdje su se problemi nastavili, odlučila sam preći u HRK Grude. Klub je vodila trenerica Zlata Zubac, koja mi je inače bila profesorica Tjelesne kulture u medicinskoj školi. Iako sam imala želju da se okušam rukometa negdje van granica BiH, ipak ostala mi je zadnja godina srednje škole koju sam htjela završiti kao redovna učenica. Opet je uslijedilo svakodnevno vozanje ovaj put 40km u jednom pravcu gdje me je tata svaki dan vozio na trening prvog dijela sezone. Drugi dio sezone vozila sam se sa suigračicom. Sezona je bila dobra, dobila sam priliku da zaigram europsku utakmnicu u Rumunjskoj protiv CSM Roman. Na kraju sezone osvojila sam svoj prvi trofej prvaka BiH u seniorskoj kategoriji. Nakon sezone u Grudama, završila sam srednju školu sa odličnim uspjehom te bila oslobođenja pisanja mature. To je za mene bio veliki uspjeh, uz svakodnevno vozanje, treninge, svaki vikend utakmice, ipak kad nešto voliš za to se i boriš.  Prilika za novim klubom van granica BiH nažalost se nije ukazala i vraćam se u svoj Zrinjski koji je trebao pomoć da se vrati u Premijer ligu. 

Opet u najdražem dresu ?

Nigdje ne krijem da je Zrinjski za mene najveća ljubav.  Nositi taj dres je poseban osjećaj i igrati pred našom publikom se ne može platiti. Još kad pogledam na tribine i vidim svoju najveću podršku, moje srce je još veće. Svi ti ljudi koji su uz mene i moj klub, daje mi dodatnu snagu i energiju. 

Sezona je bila izvanredna, ostvarili smo svoj cilj i ponovno se vratili u krug najbolji. Premijer liga je opet dobila HŽRK Zrinjski. Moje srce je bilo ispunjeno. Odradila sam jednu fantastičnu sezonu i puna sreće što smo se vratili u Premijer ligu. Tu noć nikad zaboraviti neću. To nikad prije nisam osjetila u svome gradu, toliku podršku ljudi i samog grada. 

Kampovi ?

Da ne zaboravim spomenuti, da sam bila učesnica raznih rukometnih kampova. 

Kamp : 

• Ivana Balića (idola i najboljeg rukometaša svijeta), tri puta sa bila kod njega
• Andree Lekić (najbolje rukometašice svijeta)
• Jasmina Mrkonje (legende BiH rukometa)

Odlazak u Njemačku?

Nakon uspješne sezone u dresu Zrinjskog, krenula sam putem Njemačke.  Prvi klub nije mi donio veliku sreću, super počelo, ali previše laži od uprave otjeralo je puno igrača tako da sam se i ja povukla. Drugi klub i novu priliku za dokazivanje zaustavila je pandemija korona virusa, novi povratak kući te na kraju treća sreća u Njemačkoj 3. ligi skrila se u mome novom klubu SG 09 Kirchhof u malom mjestu Melsungenu, pokrajina Hessen, okolina Kassela. Već drugu sezonu sam tu (od ljeta 2021) i za sada osjećam se lijepo. Ugovor je do Lipnja 2023, te ću onda odlučiti kojim putem dalje krenuti. 

Na cijelom mom rukometnom putu imala sam najveću podršku na svijetu i ništa od ovoga ja ne bih uspjela bez njih. (pogledaj sliku)

Poruka za moje roditelje :

Hvala vam za potporu kod svih mojih odluka, bez vas ništa ne bih bilo moguće. 

Iako ima tu još svega što se skupilo i o čemu bi se dalo pričati u ovih 13 godina, nadam se da sam vam barem malo dočarala svoj put od 2009 pa do sada. I mamu smo uspjeli zaluditi sa sportom, ona sada ništa ne propušta. I sa ovim bih završila ovu priču. 

Preko trnja i kamenja i dalje ću se boriti da uspijem u ovome sportu, iako kad sagledam cijelu ovu priču i zbrojim sve svoje medalje, diplome, pehare te uspomene do sada mogu biti ponosna na sebe. I dalje ću se borit zbog svih onih ljudi koji me podržavaju i daju mi potporu da nastavim nakon svih padova. Borit ću se za svoga anđela da bude ponosan na mene. Ovaj sport predstavlja nešto najljepše u životu, zadaje ti mnogo muke ali i zadovoljstva. Ja znam da je Bog uz mene i da me gura naprijed. Vjerujem da će se jednoga dana sav ovaj moj trud i odricanje isplatiti. 

Hvala vam svima na čitanju, ovo je bio jedan BLOG iz napisan iz duše sa puno emocija i lijepih sjećanja.  

Što je teži uspon uz brdo, to je bolji pogled sa vrha.